Prijeđi na sadržaj
Blog

B2B turistički portal ili white label: kupnja ili prodaja?

Uredništvo Tekravel
Napisano uz pomoć umjetne inteligencije

Zahtjev obično stigne u jednom retku: „Treba nam B2B portal.“ Ponekad ga pošalje vlasnik agencije u Splitu koji je gledao kako tri stalna klijenta prelaze na aplikaciju neke OTA. Ponekad agencija od dvoje ljudi u Rijeci koja želi jeftinije zrakoplovne karte od onih koje joj daje sadašnji dobavljač. Iste riječi, suprotni problemi. Prvi želi mjesto gdje putnici rezerviraju pod imenom agencije; druga želi mjesto gdje će kupovati. Ako pitanje B2B turistički portal ili white label portal riješite prije nego što išta potpišete, nećete godinu dana plaćati naknade za pogrešnu polovicu svog posla.

Pratite novac, ne popis funkcija

Svaka usporedna tablica za ove proizvode nabraja isto – pretraga letova, pretraga hotela, tijek rezervacije, dashboard – i upravo zato zbunjuju ljude. Zasloni sliče jedni drugima. Razlikuje se smjer u kojem se novac kroz njih kreće.

B2B turistički portal mjesto je gdje kupujete. Netko više u lancu – consolidator, veletrgovac, bedbank – objavi neto tarife i neto cijene iza prijave, a agencije se prijavljuju kako bi po njima rezervirale. Vaša marža dodaje se negdje drugdje: telefonom, na WhatsAppu, na računu napisanom naknadno. Klijent portala ste vi.

White label portal mjesto je gdje prodajete. To je izlog s vašim brendom, vašom domenom i vašim cijenama, a vaši klijenti na njemu pretražuju i rezerviraju. Marža se primjenjuje unutra, po pravilima koja sami postavite. Klijent izloga je putnik – ili, ako prodajete drugim agencijama, agencija ispod vas.

Ovako rečeno, zvuči očito. Prestaje biti očito čim dobavljač pokrene demo, jer dobro izrađen B2B portal izgleda gotovo jednako kao izlog ispred kojeg stoji zaslon za prijavu.

B2B turistički portal i white label jedan uz drugi

Tri vrste tvrtki traže „portal“. Ovo je ono što svakoj od njih stvarno treba.

Tko ste viŠto vam trebaTko se prijavljujeGdje nastaje vaša marža
Subagent koji kupuje neto tarifeB2B portal od dobavljačaVi i vaši zaposleniciDodaje se izvan portala, ručno
Agencija koja prodaje krajnjim kupcima pod svojim imenomWhite label izlogVaši putnici (ili nitko – i gosti mogu rezervirati)Pravila marže u vašem vlastitom admin panelu
Consolidator koji distribuira subagentima i prodaje krajnjim kupcimaOboje, idealno s jednog računaVaši subagenti i vaši putniciNeto za subagenta, cijena s maržom za javnost

Ljudi se najčešće bune protiv prvog retka. Mnogi subagenti kažu da im je prijava u portal sve što će ikada trebati, jer ih klijenti uvijek zovu. To vrijedi dok klijent koji je zvao u jedanaest navečer ne prestane zvati.

Zašto jedna platforma može biti oboje

Razlika je u smjeru, ne u softveru, pa ništa ne sprječava jedan sustav da nosi oba smjera istodobno. Na ovoj platformi dijelovi se slažu ovako.

Izlog može zahtijevati prijavu prije bilo kakve pretrage i može registrirati poslovne klijente – druge agencije – uz neobavezan ručni korak provjere prije nego što ih pusti unutra. Uključite to i izlog se ponaša kao B2B portal: provjerene agencije se prijavljuju, vide vaše cijene i rezerviraju. Ostavite isključeno i isti motor je stranica za krajnje putnike. Kreditni limiti subagenata i fakturiranje obračuna ugrađeni su pojmovi, pa agenciju koja kod vas kupuje na kredit ne pratite u tablici pokraj portala.

Iznad toga stoji račun preprodavača, koji se otvara putem registracije za consolidatora. On može prodavati white label stranice drugim agencijama, dijeliti sadržaj svojih dobavljača s mrežom i djelovati kao consolidator. Sadržaj se kreće kroz grupe dobavljača, a ne kroz dogovore jedan na jedan: agencija vidi dobavljače koje joj daju njezine grupe, i tako consolidator odlučuje tko dobiva koji inventar bez pregovaranja o svakoj vezi zasebno. Svaki tenant ipak ima vlastiti admin panel, s vlastitim rezervacijama, klijentima, maržama i izvješćima.

Zanimljive tvrtke, dakle, ne biraju. Consolidator u Zagrebu može prodavati neto četrdesetorici subagenata preko izloga samo s prijavom i prodavati javnosti preko brendiranog izloga, s jednim jedinim skupom odnosa s dobavljačima ispod oba. Ako gradite stranu za subagente, duži tekst o vođenju B2B portala za subagente detaljno prolazi kroz uključivanje i kredit.

Pogreška koja izgleda kao napredak

Evo kako obično krene po zlu. Agencija želi vlastitu prisutnost na internetu, od prodavača nekog dobavljača čuje „B2B portal“ i prijavi se. Dobije prijavu. Tarife su dobre. Stavi adresu prijave na svoju stranicu ili objavi snimku zaslona na Instagramu i čeka da klijenti rezerviraju.

Ne mogu. B2B prijava izdaje se agenciji, pod uvjetima dobavljača. Putnik ondje nema račun i ne bi ga trebao imati, jer iza te prijave stoje neto cijene koje dobavljač nikada nije namijenio javnosti. U boljem slučaju nitko ne rezervira. U gorem agencija počne dijeliti vlastite pristupne podatke kako bi nekoliko vjernih klijenata moglo „provjeriti cijene“ – i sad su njezine neto tarife pred ljudima koji će ih rado usporediti s onim što agencija naplaćuje.

Događa se i obrnuto, rjeđe. Consolidator kupi white label za krajnje kupce kako bi opsluživao svoje subagente i otkrije da izlog ne razlikuje agenciju od turista: nema kreditne linije, nema prema čemu raditi obračun. Svaki subagent na kraju plaća karticom kao bilo tko drugi.

Koliko stoji pogrešan izbor

Ne pretplata. To je mali broj.

Prava cijena je godina preprodaje uz tuđu maržu. Agencija koja ima samo B2B prijavu prodaje svaku kartu ručno: šalje ponudu na WhatsAppu, dodaje maržu napamet, naplaćuje, rezervira na portalu dobavljača, prosljeđuje e-kartu. Svaka rezervacija traži čovjeka, pa obujam ograničava to koliko razgovora zaposlenici mogu voditi istodobno. U međuvremenu klijenti koji su htjeli sami rezervirati u ponoć rade upravo to – negdje drugdje, pod drugim brendom, koji zadržava i maržu i sljedeću rezervaciju.

Dvanaest mjeseci tako i agencija ima popis klijenata s kojim je počela, malo kraći. Nema povijest rezervacija pod vlastitim imenom, domenu kojoj su tražilice počele vjerovati, ni pravila marže koja bi dosad podesila da su živjela u softveru, a ne u nečijoj glavi. Izlog gomila te stvari. Nijedna od njih ne može se kasnije otkupiti.

Četiri pitanja prije potpisa

  • Tko će tipkati u polje za pretragu? Vaši zaposlenici, agencije ispod vas ili putnici. Ako je odgovor putnici, prijava za kupnju nije proizvod.
  • Gdje se primjenjuje marža? Ako je iskren odgovor „mi, ručno, naknadno“, vi kupujete, ne prodajete.
  • Hoće li agencije kod vas kupovati na kredit? Onda vam trebaju kreditni limiti i obračun, a ne samo naplata.
  • Čije ime stoji na potvrdi? Brend u e-mailu s e-kartom brend je kojem se klijent vraća.

Odgovorite na njih i terminologija prestaje biti važna. Većina agencija koje ih prođu otkrije da im prvo treba prodajna strana, a nabavna strana od dobavljača kojeg već imaju. Consolidatori obično otkriju da im treba oboje i trebaju pitati može li jedan račun nositi i jedno i drugo. Kako ćete cjenovno postaviti prodajnu stranu zasebna je odluka; vodič za online strategiju marže nastavlja odatle.

Ako biste radije vidjeli prodajnu stranu nego čitali o njoj, čarobnjak za registraciju postavlja brendirani izlog na poddomeni platforme izravno iz obrasca, bez traženja kartice. To je brži način da saznate na kojoj ste strani od još jednog prodajnog demoa.

Uredništvo Tekravel

Desk za putničke tehnologije

Desk za putničke tehnologije Tekravela piše za struku: vlasnike agencija, konsolidatore i programere koji ih integriraju. Svaki se članak prije objave provjerava na platformi koju opisuje.